{"id":445,"date":"2021-12-17T19:30:44","date_gmt":"2021-12-17T18:30:44","guid":{"rendered":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/?page_id=445"},"modified":"2022-01-10T11:22:41","modified_gmt":"2022-01-10T10:22:41","slug":"kaska-bryla","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/prijevodi\/kaska-bryla\/","title":{"rendered":"Ka\u0161ka Brila"},"content":{"rendered":"\n

ZAPISNIK PO SJE\u0106ANJU: DO\u010cEK NOVE 2016. GODINE<\/strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u201eStoga oni koji vje\u017ebaju tu stranu duha trebaju izabrati odre\u0111ena mjesta i o stvarima koje \u017eele zapamtiti stvoriti u duhu sliku i smjestiti ju na ta mjesta\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Ciceron: O govorniku<\/em>[1]<\/a><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Bila je to glasna \u017eurka. Svi su bili jako pijani i plesali su, Sabinina dnevna soba bila je krcata, prozori otvoreni da bi se mogao vidjeti i \u010duti vatromet. DJ je upravo pre\u0161ao s diska na hip-hop. Toga se ta\u010dno sje\u0107am jer me je Frank povukao s plesnog podija u susjednu sobu u trenutku u kome se iz zvu\u010dnika za\u010duo glas MC Hammera i \u201eCan\u2019t touch this\u201c, a ja sam pomislila kako pjesma pa\u0161e. Pa\u0161e, jer mi je toliko ruku \u201eslu\u010dajno\u201c zavr\u0161ilo na dupetu na ovoj zabavi. Htjela sam Franku to re\u0107i. Ali nisam stigla. Frank je odjednom imao taj izraz na licu koji je trebalo da me pripremi na to da slijedi ne\u0161to ozbiljno. Urlanje iz dnevne sobe doseglo je pik. Vjerovatno je bio koji minut prije dvanaest. Frank mi se morao derati na uho. \u201eMoram da krenem\u201c, povikao je. A ja: \u201eZa\u0161to?\u201c, iako sam ve\u0107 znala za\u0161to, svake godine je bilo isto. Frank bi uvijek na novogodi\u0161nje ve\u010de malo prije dvanaest napu\u0161tao zabavu na kojoj smo bili kako bi se sreo sa svojim drugovima. To je tradicija, objasnio mi je prvi put. Postojala je ve\u0107 prije mene. Nije je mogao tek tako \u0161utnuti zbog mene. \u201eI \u0161ta onda radite?\u201d, pitala sam, a on je samo slegao ramenima i mangupski se nasmije\u0161io. To \u0161to momci ina\u010de rade.<\/p>\n\n\n\n

Prvi put sam se pobunila. \u201eTamo odakle sam ja parovi zajedno provode novogodi\u0161nju no\u0107\u201d. A Frank: \u201eI\u0161li smo kod tvojih u Poljsku za Bo\u017ei\u0107\u201d. Zar to nije dovoljno? Zar ja ne bih mogla zauzvrat po\u0161tovati njegove njema\u010dke tradicije? Tada sam nekako pomislila da je u pravu. Bez obzira na to \u0161to sam samo od njega \u010dula za ovu mu\u0161ku tradiciju do\u010deka Nove godine u Njema\u010dkoj. Nisam vi\u0161e \u017eeljela gnjaviti time. Ina\u010de, on je uvijek tu za mene. Pa za\u0161to onda praviti frku zbog jedne no\u0107i u godini? Poljubili smo se na rastanku. Moj crveni karmin ostao mu je na \u010delu. To mi se svidjelo. Vratila sam se u dnevnu sobu, ali na zabavi sam se osje\u0107ala sve neugodnije. Stalno bi mi ne\u0161to prsnulo na lice ili suknju. Nisam znala je li to \u0161ampanjac, pljuva\u010dka ili znoj. Odvratno u svakom slu\u010daju. Neki mu\u0161karci su zbog vru\u0107ine skinuli majice. Bila sam vi\u0161e zauzeta izbjegavanjem zamahuju\u0107ih laktova nego plesom, a i sama sam bila potpuno znojava. Pijana ne. To ne. Znala sam prije zabave da \u0107u ku\u0107i sama. Zbog toga.<\/p>\n\n\n\n

Ugurala sam se u predsoblje me\u0111u polugola tijela i \u017eene koje su u jednoj ruci dr\u017eale \u010da\u0161u pjenu\u0161avog vina, a u drugoj zapaljenu cigaretu. Sabine me je slijedila i pitala \u017eelim li zaista i\u0107i. Klimnula sam glavom i obukla kaput. \u201eAli ima toliko ludaka vani\u201c, rekla je. Sada moram stalno razmi\u0161ljati o tome. \u201e\u0160to ti ne bih nazvala taksi?\u201d, pitala je. Bi\u0107e potrebna vje\u010dnost da taksi do\u0111e na novogodi\u0161nje ve\u010de, pomisila sam. \u201eUop\u0161te. Ove godine!\u201c, dodala je Sabine i prvo nisam znala \u0161ta je time htjela re\u0107i. Ali nisam se vi\u0161e \u017eeljela upu\u0161tati ni u kakav razgovor. Samo sam htjela iza\u0107i iz ovog suvi\u0161e zadimljenog, suvi\u0161e bu\u010dnog stana. Sabine me je zagrlila na rastanku. Znoj joj je mirisao tako o\u0161tro da mi je pozlilo. \u010cim su se vrata za mnom zatvorila, potr\u010dala sam niz stepenice na ulicu i duboko udahnula.<\/p>\n\n\n\n

Nisam smatrala da je no\u0107 gora nego prethodnih godina, zapravo nisam mogla razaznati nikakvu razliku. Hodala sam niz Weststra\u00dfe, oko mene je bilo ljudi, uglavnom grup\u0101 pijanih mu\u0161karaca, u \u010dijim bi redovima s vremena na vrijeme posrtala i poneka \u017eena. Nekako su \u010dinili da se osje\u0107am sigurnom. Uprkos zvi\u017edanju. Ali to zvi\u017edanje, ono je prisutno uvijek kada ovako hodam, naime u kratkoj suknji, \u010dizmama i strukiranom kaputu. Ne bi bilo druga\u010dije ni tokom dana i jednostavno sam to ignorisala. Trebalo mi je samo dvadesetak minuta do ku\u0107e. Tako sam spu\u0161tenog pogleda potr\u010dala pravo prema velikom raskr\u0161\u0107u gdje se Weststra\u00dfe spaja sa Oststra\u00dfe, gdje se ukr\u0161taju dvije tramvajske linije. Tramvaj je upravo stizao na stanicu, iza\u0161lo je nekoliko ljudi i tada sam se iznenada sjetila svoje prve vo\u017enje tramvajem na Zapadu. Ovo sje\u0107anje je bilo odjednom ponovo tako stvarno da sam zastala na trenutak na ovom raskr\u0161\u0107u i nisam se mogla poma\u0107i. Kao tada. Mora da mi je bilo nekih \u0161est godina jer smo se upravo tada preselili u Njema\u010dku. Ubrzo nakon pada Berlinskog zida. Bila sam na putu do \u0161kole. Jedan \u010dovjek je sjeo kraj mene. Tada sam prvi put vidjela nekoga \u010dija je ko\u017ea bila tako tamna. Godinama kasnije pomislila sam da je vjerovatno morao biti iz Turske ili \u010dak isto\u010dnije. Stavio je ruku na moje koljeno. Nije u\u010dinio vi\u0161e ni\u0161ta dok nije iza\u0161ao. Koliko sam tada bila paralizovana, a ni kasnije nisam nikome rekla. Za\u0161to bih? Ali nisam ni zaboravila. Te ve\u010deri, na putu ku\u0107i, morala sam o tome ponovo misliti.<\/p>\n\n\n\n

Tada sam u\u0161la u prvi kiosk. Nisam gledala ni lijevo ni desno. Samo sam se htjela skloniti s ulice. Iza mene je neko navaljivao, malo me gurnuo, ali odmah je uslijedilo i \u201eIzvinite\u201c. Zato se nisam okrenula. Ne sje\u0107am se \u0161ta sam uzela s police i to potom odnijela do kase. Nije mi bilo ni va\u017eno. Neki \u010dovjek je razgovarao s vlasnikom trgovine, \u010dini mi se na turskom. Vrlo u\u017eurbano i glasno. Vjerovatno je to bio isti \u010dovjek koji me je gurnuo pri ulasku. Vlasnik je odmahivao glavom i gledao me kao da se izvinjava. Nisam \u017eeljela vi\u0161e \u010dekati i vratila sam paket keksi\u0107a \u2013 mislim da je bilo to \u2013 na policu i iza\u0161la. Nisam daleko ni odmakla, a moja nelagoda od malo\u010das je nestala. U trgovini sam provjerila svoj smartfon, jer sam se nadala Frankovoj poruci. A sad \u2013 sama na ulici. Neposredno prije nego \u0161to sam skrenula u svoju ulicu, iza sebe sam \u010dula korake koji su se nekako vrlo brzo pribli\u017eavali.<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 sam pomislila: okreni se! Zato \u0161to sam to nau\u010dila na \u010dasu samoodbrane. Ali nisam mogla. Okrenuti se. Umjesto toga, tr\u010dala sam br\u017ee i u isto vrijeme tra\u017eila telefon u d\u017eepu. Potpuno idiotski, jer me je to usporilo i vi\u0161e nisam obra\u0107ala pa\u017enju na korake iza sebe. Sad se i ja pitam za\u0161to nisam potra\u017eila klju\u010d. To je ne\u0161to kao sa stepenicama i liftom kad je po\u017ear. Ve\u0107 vam u \u0161koli ka\u017eu: Ako do\u0111e do po\u017eara, idi stepenicama. U svakom liftu stoji natpis: Ne koristiti u slu\u010daju po\u017eara. Ipak, \u010dim se po\u017earni alarm oglasi, jedino o \u010demu misli\u0161 je najbr\u017ei put do izlaza i da je jednostavno br\u017ee liftom!<\/p>\n\n\n\n

Kad sam napokon imala telefon u ruci, na trenutak sam se osjetila sigurnom. Tada sam se sjetila klju\u010da i shvatila da vi\u0161e ne \u010dujem korake. Trenutak kao iz trilera: srce lupa, mozak prazan. Kao gledateljka misli\u0161: sranje. Prekasno.<\/p>\n\n\n\n

Stajao je odmah iza mene, to sam mogla osjetiti. Mje\u0161avina mirisa hladnog znoja i dima prodrla mi je u nos. I odmah je ponovo tu ona prva vo\u017enja tramvajem, ali umjesto da se skamenim, naljutila sam se. Da! Sva sam gorjela. Htjela sam se okrenuti i nabiti mu pesnicu u lice. Sve je to bio djeli\u0107 sekunde. A onda sam za\u010dula neki poznat glas. \u201ePomozite mi!\u201c Na lo\u0161em njema\u010dkom. \u010covjek koji se iza mene ugurao u kiosk. Nisam uop\u0161te slu\u0161ala sadr\u017eaj njegovih rije\u010di. Osje\u0107ala sam samo mje\u0161avinu bijesa i iritiranosti tim poznatim glasom. Okrenula sam se, stavila mu telefon pod nos i povikala: \u201eZva\u0107u policiju. Zva\u0107u policiju\u201d. Odmakao se kao da sam uperila pi\u0161tolj u njega, s rukama ispred prsa, tako da sam mogla vidjeti prazne dlanove. \u201eVi ne razumijete. Jure me\u201c. Rekao je to tako tiho da sam se morala napregnuti da bih razumjela. \u201eKo?\u201d, pitala sam po automatizmu. \u201eO \u010demu govorite?\u201d Njegove o\u010dne jabu\u010dice pokazale su u smjeru iz kog smo do\u0161li i ja sam pratila njegov pogled. \u201eTamo nema nikoga!\u201d, zaklju\u010dila sam. \u201eA sad me ostavite na miru!\u201c Prijete\u0107i sam dr\u017eala telefon. \u201eMolim vas, molim vas!\u201c Stajao je preda mnom poput psa koji cvili. Nemoj popustiti, Ana, pomislila sam. Ovo je trik! Pa sam slobodnom rukom \u010deprkala ka klju\u010du. Odjednom sam zaista \u010dula urlanje grupe mu\u0161karaca. Trenutak sam oklijevala. Ne. Zapravo, nisam sigurna da sam oklijevala. Samo da sam otklju\u010dala vrata zgrade i brzo ih zatvorila za sobom. Kraji\u010dkom oka vidjela sam grupu mu\u0161karaca kako skre\u0107e iza ugla.<\/p>\n\n\n\n

Naslonila sam se na vrata i \u010dekala da mu se koraci udalje. Ali on je ostao stajati. Mislila sam da osje\u0107am njegov dah kroz rupu izme\u0111u vrata zgrade i zida. To je bilo ludo. Jer je on zapravo trebalo da bje\u017ei. \u201eMolim vas! Pustite me unutra!\u201d Ustuknula sam i okrenula se. Brzo u stan, pomislila sam. Ali eto je opet, ta paraliza. Za trenutak, za koji ne mogu re\u0107i koliko je trajao, uop\u0161te nisam mogla razmi\u0161ljati.<\/p>\n\n\n\n

\u201eJebeni do\u0111o\u0161u!\u201c Pro\u0161lo mi je tijelom poput munje. Tako su me Roni i Hans vrije\u0111ali prve dvije godine \u0161kole. Vibriralo je u meni. Htjela sam razvaliti vrata zgrade i vrisnuti: \u201eJebi se, seronjo!\u201c Kvaka na vratima prilijepila mi se za ruku. Sve su se slike pomije\u0161ale. Vo\u017enja tramvajem kad sam bila dijete. \u010covjek u kiosku. Frank. Do\u010dek Nove godine kod Sabine. \u201ePomozite mi!\u201c, odjekivalo mi je u glavi. \u010cula sam premla\u0107ivanje i stenjanje. Zamislila sam \u010dizmu koja mu\u0161karca udara u trbuh i pokrila u\u0161i. Nepru\u017eanje pomo\u0107i, pomislila sam. Ana, ovo je nepru\u017eanje pomo\u0107i. Ipak, nisam uspjela otvoriti vrata. Kad sam spustila ruke, \u010dula sam smijeh. \u010cula sam smijeh. Mu\u0161karci su se smijali. Vjerovatno su se me\u0111usobno tap\u0161ali po ramenima. Bilo mi je lo\u0161e. Odjednom mi je pozlilo. Koraci su nestali. Upravo kad sam kona\u010dno htjela da otvorim vrata zgrade, klju\u010d je s vanjske strane gurnut u bravu. Stisnula sam se uza zid i zadr\u017eala dah i pomislila: gotova sam. Prvo je bio red na njega, a sad na tebe. Vidjeli su te kako ulazi\u0161 unutra. Misle da si s njim. Da si njegova do\u0111o\u0161ka mlada.<\/p>\n\n\n\n

Pro\u0161ao je pored mene a da me nije primijetio. Nije upalio ni svjetlo. Zato \u0161to je \u017eivio ovdje. To sam tada shvatila. Ali ne samo to. Prepoznala sam njegovu siluetu. Bio je to Frank. Moj Frank!<\/p>\n\n\n\n

Ima tih kratkih trenutaka u kojima se na mnogo pitanja odgovori odjednom. \u010cak i na ona za koja niste ni znali da ste ih pitali. To je nekako \u010dudno.<\/p>\n\n\n\n

\u010cekala sam da se popne uz stepenice i otvori i zatvori vrata na\u0161eg stana. Sve uzbu\u0111enje je nestalo. Tada sam otvorila vrata zgrade. Mu\u0161karac je le\u017eao na plo\u010dniku, bez svijesti. Krv mu je tekla iz nosa, ali vidjela sam da di\u0161e. Bilo mi je u\u017easno hladno i drhtala sam. Skinula sam kaput i stavila ga preko mu\u0161karca. Zatim sam ga okrenula na stranu, ba\u0161 kao \u0161to sam nau\u010dila na \u010dasovima prve pomo\u0107i. U meni nije bilo osje\u0107aja. Sve se doga\u0111alo automatski. Bez panike. Bez straha. Nije mi ga bilo ni \u017eao kako le\u017ei. Ba\u0161 ni\u0161ta. Samo sam znala da moram pozvati hitnu pomo\u0107. I policiju. Da nema  nazad. I osje\u0107ala sam da \u0107e on \u017eivjeti. Bila sam sasvim sigurna u to.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> Ciceron, Marko Tulije. O govorniku<\/em>. Prevela Gorana Stepani\u0107. Zagreb: Matica hrvatska, 2002.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Prevela Teodora Luketa<\/p>\n\n\n\n

Original: Ka\u015bka Bryla: „Ged\u00e4chtnisprotokoll Neujahr 2016“<\/p>\n\n\n\n

auf: PS: Anmerkungen zum Literaturbetrieb \/ Politisch Schreiben<\/em>: https:\/\/www.politischschreiben.net\/gedachtnisprotokoll-neujahr-2016\/<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

ZAPISNIK PO SJE\u0106ANJU: DO\u010cEK NOVE 2016. GODINE \u201eStoga oni koji vje\u017ebaju tu stranu duha trebaju izabrati odre\u0111ena mjesta i o stvarima koje \u017eele zapamtiti stvoriti u duhu sliku i smjestiti ju na ta mjesta\u201c. Ciceron: O govorniku[1] Bila je to … Weiterlesen →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":4985,"featured_media":0,"parent":235,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"full-width-page.php","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/445"}],"collection":[{"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4985"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=445"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/445\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":988,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/445\/revisions\/988"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/235"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=445"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}