{"id":528,"date":"2021-12-20T18:34:00","date_gmt":"2021-12-20T17:34:00","guid":{"rendered":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/?page_id=528"},"modified":"2022-01-10T11:19:43","modified_gmt":"2022-01-10T10:19:43","slug":"daria-majewski","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/prijevodi\/daria-majewski\/","title":{"rendered":"Darija Majevski"},"content":{"rendered":"\n

GERDA<\/strong><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Zdravo E,<\/p>\n\n\n\n

Nisam mogla ranije da ti odgovorim. Pokvario mi se hard disk na laptopu. Ponijela sam ga da se popravi i sama ga ponovo ugradila. To mi je oduzelo vremena.<\/p>\n\n\n\n

Lijepo. Ja \u0107u te onda pokupiti idu\u0107eg utorka u 10:11 na \u017eeljezni\u010dkoj stanici u Unteroberhauzenu. Vidimo se tada. Tvoja \u2013 nesre\u0107na \u2013 Gerda: spao mi je lanac s bicikla. Moram to da popravim prije nego \u0161to za\u0111e sunce.<\/p>\n\n\n\n

Draga Gerda,<\/p>\n\n\n\n

O, ne, ba\u0161 mi je \u017eao zbog toga i vau, respekt! Ja ne bih umjela ni da popravim biciklo, ni da ugradim hard disk. Divim ti se. S biciklom je, nadam se sve uspjelo? Vidimo se sljede\u0107eg utorka na \u017eeljezni\u010dkoj stanici u Unteroberhauzenu. Ve\u0107 se radujem!<\/p>\n\n\n\n

Gerda je imala operaciju promjene pola mjesec dana prije mog ro\u0111enja, osamdesetih. Tada je imala \u010detrdeset godina. Tranzicija je \u2013 sa operacijama ili bez njih \u2013 i dan danas prili\u010dno mukotrpan put, ali tada\u2026  Osim toga, u to je vrijeme ve\u0107 bila aktivna u feministi\u010dkim krugovima i \u2013 kako mi je rekla jedna na\u0161a zajedni\u010dka poznanica \u2013 bila je veoma impresivna \u017eena. \u201ePodsje\u0107a\u0161 me na nju\u201d, rekla je Hajke i uzgred dodala da se od po\u010detka devedesetih vi\u0161e nisu vidjele.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 nekoliko sedmica Gerda i ja razmjenjujemo mejlove u kojima jedva mogu da sakrijem svoje odu\u0161evljenje \u0161to \u0107u je sresti, naprotiv, izra\u017eavam ga s puno patosa. \u201eVau, ti si pro\u0161la HTTS u godini mog ro\u0111enja! Koliko me je to dirnulo. Da sam samo tada znala za \u017eene kao sto si ti!\u201d Zanemaruju\u0107i \u010dinjenicu da je nejasno \u0161ta bi tek ro\u0111enom dijetetu zna\u010dila takva jedna informacija, moje eufori\u010dne rije\u010di nisu na\u0161le nikakvog odjeka u Gerdinim odgovorima. Ona je radije pri\u010dala o poduhvatima savladavanja svakodnevice, o lancima bicikala i pokvarenim hard diskovima.<\/p>\n\n\n\n

U vozu do Unteroberhauzena zabilje\u017eila sam sljede\u0107e rije\u010di, \u010dija bi neumjerenost vjerovatno zagor\u010dala Gerdinu kafu. (Gorka kafa bila je svakodnevni problem o kojem mi je ranije pisala).<\/p>\n\n\n\n

Gerda je moja pro\u0161lost jer ona je bila tu prije mene i pripremala je, zajedno sa drugima, put kojim sada idem. Ona je i moja budu\u0107nost, jer \u0107u u njoj vidjeti mogu\u0107nost da ostarim kao transrodna osoba.<\/p>\n\n\n\n

U svojim fantazijama vidjela sam Gerdu kako nosi \u0161e\u0161ir. Zami\u0161ljala sam kako malim zelenim fijatom dolazi po mene na \u017eeljezni\u010dku stanicu. Vozili bismo smo se do njene ku\u0107e sa ba\u0161tom. Njena partnerka \u2013 Hajke je pri\u010dala da Gerda ima djevojku \u2013 otvorila bi nam vrata, a \u010daj bi ve\u0107 stajao na stolu i pu\u0161io se. O\u010dekivala sam feministi\u010dke, borbene pri\u010de iz osamdesetih i devedesetih u kojima se Gerda kao transrodna \u017eena borila u prvim redovima i iz kojih je, sa pomenutom partnerkom pored sebe, kada se starost primakla, po\u0161la u spokojnu penziju.<\/p>\n\n\n\n

Ispostavilo se, me\u0111utim, da je partnerka ustvari kom\u0161inica, jedna od malobrojnih u selu koja njeguje prijateljski odnos s Gerdom. Zeleni fijat kojim Gerda dolazi po mene na \u017eeljezni\u010dku stanicu, staro je razdrndano biciklo \u010diji lanac stalno ponovo spada. Ku\u0107a sa dvori\u0161tem je socijalna stambena zgrada. Njen \u0161e\u0161ir je kapa koju je sama sa\u0161ila. A gorka kafa nije ona nad kojom bi lamentirao neki gurman, ve\u0107 prosto najjeftinija kafa iz Aldija. Gerda \u017eivi od minimalne penzije. Ve\u0107 po\u010detkom devedesetih, kratko nakon \u0161to je izgubila kontakt sa Hajke, bila je izba\u010dena iz feministi\u010dkih krugova, jer se nije podrazmijevalo da ona pripada \u017eenskom rodu. Tako je ostatak svog radnog vijeka provela idu\u0107i od jednog do drugog lo\u0161e pla\u0107enog posla i na kraju zavr\u0161ila u Unteroberhauzenu. Sama i siroma\u0161na: nedostaje joj nekoliko zuba, nema da plati da ih zamijeni, i ta jedna \u0161olja kafe koju mi nudi ve\u0107 je velika \u017ertva gostoprimstva. Sjela sam na mali kau\u010d na rasklapanje, Gerda na stolicu svog pisa\u0107eg stola. Mnogo vi\u0161e mogu\u0107nosti za sjedenje stan ni ne pru\u017ea. Miri\u0161e na hladni dim i na starost. Tokom posljednje godine u srednjoj \u0161koli radila sam kao ispomo\u0107 u socijalnoj slu\u017ebi. Vozili smo ljude na dijalizu, u bolnicu, do ljekara i u stara\u010dki dom. Moj zadatak je bio da pomognem kod \u201eutovara\u201d pacijenata, odnosno pacijentkinja i da im pravim dru\u0161tvo tokom vo\u017enje. U stanovima starijih \u017eena \u010desto je u vazduhu bio isti \u010dudni miris koji mi se i sad kod Gerde, samo pomije\u0161an sa ustajalim dimom, uvla\u010di u nos. U mojim fantazijama o starenju transrodne osobe pojavljivale su se mnoge stvari, samo ne staro tijelo.<\/p>\n\n\n\n

\u201eA ta je bila sekretarica. Ali kako se samo obla\u010dila! Tu sam stvarno mogla da razumijem za\u0161to nas feministikinje ne vole. Mre\u017easte hulahopke i ko\u017eni mini\u0107 sa leopard printom. U\u017eaaasno!\u201d Gerda se hvata za glavu i odmahuje u nevjerici. Gledamo foto album iz Gerdinih dana u feministi\u010dkom pokretu. Krajem osamdesetih bila je dio udru\u017eenja za transseksualne osobe, jedna njihova grupna fotografija dospjela je u njen album. Mnogo toga lijepog nema da ka\u017ee o udru\u017eenju, samo da je odje\u0107a nekih od njih bila problemati\u010dna i da su se na kraju svi posva\u0111ali. One su tada bile podjednako nesposobne kao i mi danas, mislim u sebi, ali se suzdr\u017eavam od svakog komentara. Gerda dalje psuje sve transseksualne \u017eene koje reprodukuju zastarjelu sliku o \u017eenstvneosti, \u0161minkaju se i u suknjicama vrckaju po kraju. \u201eNe mo\u017ee biti da je to razlog za tranziciju. Da samo promijeni\u0161 \u0161ablon.\u201d Onespokojena ispravljam svoju novu \u010dipkanu haljinu i pitam se da li bi bilo bolje da nisam stavila crveni karmin. \u201eMa, svejedno, davno je to bilo. Da li si pro\u010ditala Imekojeneznamikojenerazumijem?\u201d Slijedi veoma duga feministi\u010dka analiza Imenakojeneznamikojenerazumijem. Mora da sam prili\u010dno zbunjeno treptala svojim trepavicama sa maskarom volumena XXL, jer strogog pogleda Gerda pravi pauzu. \u201eDijete, pro\u010ditaj lektiru\u201d. Dodaje mi \u010da\u0161u vode.<\/p>\n\n\n\n

Gerdino tijelo je mi\u0161i\u0107avo i istovremeno puna\u010dko. Pomalo kao moje, mislim u sebi. Grudi su joj ogromne \u2013 druga\u010dije od mojih \u2013 i vise joj do pupka. \u201eAli nisu operisane!\u201d, ka\u017ee i s ponosnim osmijehom otkriva svoje malobrojne preostale zube. Slijedi iscrpni izvje\u0161taj o njenoj medicinskoj tranziciji osamdesetih i lista hormona i ljekova koje danas pije. To se nekako uvijek dogodi: ako za isti sto sjednu dvije transrodne \u017eene koje su pro\u0161le medicinsku tranziciju, one \u0107e prili\u010dno brzo krenuti da razmjenjuju informacije o svojim dozama hormona i njihovim uticajima na tijelo. Osje\u0107am kako u meni narasta poznata ambivalentnost izme\u0111u dosade i znati\u017eelje. Mo\u017eda ipak \u017eelim da saznam ne\u0161to vi\u0161e o Imenukojeneznamikojenerazumijem? Ipak je Gerda na\u010ditana i pametna \u017eena koja umije da ka\u017ee ne\u0161to vi\u0161e umjesto da pri\u010da o estrogenu i progesteronu. S druge strane, koliko \u010desto srije\u0107emo druge transrodne \u017eene? Posebno iz druge generacije? Koje su pritom tako davno pro\u0161le tranziciju? Uranjam pogledom u Gerdino tijelo. \u010citam pri\u010de u njegovim krivinama i borama. One govore o terapijama i ljekarima. O pregledima i operacijama, novim hormonima i polisama zdravstvenog osiguranja. O te\u0161kom radu i o premalo dobrog seksa. Osje\u0107am odbojnost, \u017eelim da pobegnem iz ofucanog stana. Od tijela koje je obilje\u017eeno usamljeno\u0161\u0107u i siroma\u0161tvom. Moja pro\u0161lost u Gerdi me vi\u0161e ne zanima, a budu\u0107nost bih radije da ostane onakva kakva je u mojoj glavi, gdje se stare transrodne \u017eene ponosno osvr\u0107u na svoj \u017eivot, nose \u0161e\u0161ire i piju \u0161ampanjac. Trebalo bi da imaju nebrojeno mnogo prijatelja i prijateljica sa kojima pri\u010daju pri\u010de o pro\u0161lim vremenima glasno se smiju\u0107i, umjesto da samo pokazuju po\u017eutjele foto-albume koji svjedo\u010de o jednom tu\u017enom vremenu i davno izblijedjelim prijateljstvima nakon kojih nijesu uslijedila nova. Mislim i da bi mogle da nose jarko crveni karmin pomalo razmazan po zubima. Njihovi partneri, odnosno partnerke, nje\u017eno bi ih opomenuli i dali im dobro poznat znak kojim ka\u017eu: \u201eKao i obi\u010dno, vi\u0161e na lijevoj strani, gore, srce\u201d.                          <\/p>\n\n\n\n

Optere\u0107uje me sli\u010dnost na\u0161ih tijela koja su jedno od drugog udaljena skoro pola vijeka ali koja povezuje isto iskustvo. To je kao da se moje tijelo ogleda u njenom, samo mi odraz sa svakom njenom borom pokazuje iznevjerena o\u010dekivanja: same sebe, dru\u0161tva, drugih. Pu\u0161imo po cigaretu. Pratim Gerdine pokrete, osvr\u0107em se po njenom stanu, pogledam jo\u0161 jednom foto-album. Mora da postoji ne\u0161to zbog \u010dega je vrijedno truda ostariti kao transrodna \u017eena.                                                                                           <\/p>\n\n\n\n

Otkad sam tako nesposobna da se nosim sa stvarno\u0161\u0107u? \u0160ta sam o\u010dekivala od susreta s onom koja je starija, lezbejka, transrodna i \u017eena? Trebalo bi da su siroma\u0161tvo u starosti i usamljenost najmanje na \u0161ta sam kao feministkinja morala da ra\u010dunam. Umjesto toga sjedim ovdje, ispijam Gerdinu kafu i razo\u010darana sam \u0161to je stvarna.<\/p>\n\n\n\n

Za rastanak joj poklanjam svoj duvan. U vozu, vra\u0107aju\u0107i se ku\u0107i, pla\u010dem.<\/p>\n\n\n\n

\u201eZna\u0161 li zapravo \u0161ta najvi\u0161e mrzim kod tebe?\u201d Od moje posjete Gerdi pro\u0161lo je nekoliko nedjelja. Sjedim sa svojom prijateljicom Malu u njenoj kuhinji. Pijemo \u010daj i obije smo jo\u0161 uvijek potpuno iznurene od sva\u0111e koja se obru\u0161ila na nas, kao i mnoge prije nje, dolaze\u0107i neobja\u0161njivo i niotkud. Maluina ko\u017ea prekrivena je crvenim flekama. Uvijek kada joj se osje\u0107anja uzburkaju, tijelo joj se pretvara u krajolik goru\u0107ih ostrva. Kada se to dogodi, treba se suzdr\u017eati od gledanja u njene fleke, ili makar u njih treba gledati tako da Malu to ne primijeti, ina\u010de se mo\u017ee istinski razbjesniti. Tu svoju ranjivost te\u0161ko podnosi. \u201eKao da nisam ionako ve\u0107 previ\u0161e vidljiva za ovaj svijet. Nego jo\u0161 i moje tijelo mora da odaje moja osje\u0107anja. To je da povrati\u0161.\u201d Sa vatreno crvenim flekama po vratu i licu izgleda kao neki dobro\u0107udni zmaj, sada kada je na\u0161a sva\u0111a utihnula i dok poku\u0161avamo da razumijemo jedna drugu. Malu i ja smo se upoznale prije dvije godine na jednoj \u017eurci podr\u0161ke. Stajala sam iza \u0161anka, a ona je bila naslonjena \u2013 onako skroz kul \u2013 na zid sa druge strane plesnog podijuma. Njena odje\u0107a pri\u010dala je pri\u010du o \u017eeni koja se rodila sa velikom ljubavlju prema femininoj estetici i koja do u detalje uo\u010dava tkanine, forme, krojeve, stilove. Sve je kod nje uskla\u0111eno tako da joj pru\u017ea najve\u0107i mogu\u0107i osje\u0107aj ugodnosti. U\u017eivanje sa kojim umije da se kre\u0107e u svojoj odje\u0107i daje joj je takvu eleganciju, da joj se cijela prostorija predaje bez protivljenja. \u017deljela sam da se sprijateljim s njom i zato sam iskoristila svoju poziciju za \u0161ankom i njenu slabost prema d\u017ein-toniku kako bih je upoznala. Nakon moje smjene plesale smo zajedno cijelu no\u0107 i tokom narednih mjeseci postale smo najbolje prijateljice. Nikad nijesam bila u nekoga tako prijateljski zaljubljena kao tada u Malu. Ali, nakon nekog vremena po\u010dele su na\u0161e bezbrojne sva\u0111e, ni iz \u010dega. Svaka od njih  se u tom trenutku od u\u017easne \u017eivotne va\u017enosti.<\/p>\n\n\n\n

\u201eTo \u0161to sam tako zavisna od tebe! Ne postoji \u017eena u mom \u017eivotu koja mi je na tako fundamentalan na\u010din sli\u010dna kao ti. Uop\u0161te, malo nas ima, a sa ostalim transrodnim \u017eenama koje sam upoznala nijesam se sprijateljila. Za ve\u0107inu normalnih \u017eena\u201d, Malu koluta o\u010dima, \u201eja sam, na kraju krajeva, uvijek ona koja je na neki na\u010din, druga\u010dija<\/em>. One imaju svoje narative o tome \u0161ta zna\u010di biti \u017eena, koji su tokom cijelog njihovog \u017eivota rasli sa \u017eenama oko njih i sa generacijama \u017eena prije njih. Svoj prostor kojem po prirodi  stvari pripadaju. To je mo\u017eda sranje, ali hej: imaju barem to! Ja sam tu nekako samo gost. Pripadam tu, jer mi je to, eto, trenutno dozvoljeno. Ali, oko mene je nekakvo \u0107utanje, jer tu mogu da pripadam samo dok se na meni ne vidi sve. Samo ako se uklopim u njihove narative i istovremeno poslu\u0161no ostanem druga\u010dija, samo tako prolazim.\u201d Moram da se nasmijem, ubacujem kratki traktat o pomjeranju semantike rije\u010di passing kada se dovede u vezu sa rije\u010dju prolaz, a na to intelektualno \u0161epurenje uzvra\u0107a mi nervoznim pogledom. Kako su crvene fleke tek nestale, izvinjavam se pomalo posramljeno i opet slu\u0161am. \u201eSamo sa tobom je druga\u010dije. Uz tebe  sam saznala \u0161ta zna\u010di imati prijateljicu koja mi je tako sli\u010dna. I zato \u0161to samo tebe imam pomalo te mrzim. \u0160ta \u0107e biti ako izgubimo jedna drugu?\u201d O\u010di mi se pune suzama. Izgubiti Malu… Od same pomisli srce mi se cijepa. \u201eA pritom, kao da smo oduvijek bile zajedno\u201d, ka\u017eem i \u010dvrsto se zagrlimo.<\/p>\n\n\n\n

Draga Gerda!                                                                                                                                                           <\/p>\n\n\n\n

Izvini \u0161to ti tek sada pi\u0161em. Tokom na\u0161eg susreta u Unteroberhauzenu pomenula si autobiografiju koju upravo zavr\u0161ava\u0161. Ako \u017eeli\u0161, slobodno mi je po\u0161alji, rado \u0107u je pro\u010ditati.  I, ako bi mogla da mi ponovi\u0161 ime one feministi\u010dke autorke o kojoj si pri\u010dala? Mo\u017eda i djelo koje je na tebe ostavilo najja\u010di utisak?                                                                                                                                               <\/p>\n\n\n\n

S ljubavlju, E.                                                                                                                                                                           <\/p>\n\n\n\n

Hej, ti!<\/p>\n\n\n\n

Sljede\u0107e srijede sam u tvom gradu. Ako ima\u0161 vremena, hajde da popijemo kafu, donije\u0107u ti moju autobiografiju na fle\u0161ci i knjigu.<\/p>\n\n\n\n

Srda\u010dan pozdrav,                                                                                                                                                           <\/p>\n\n\n\n

Gerda<\/p>\n\n\n\n

To bi bilo strava! Mo\u017ee u 16 sati?<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 ti se radujem.<\/p>\n\n\n\n

E. <\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Preveo Danilo Vu\u010dkovi\u0107<\/p>\n\n\n\n

Original: Daria Majewski: „Gerda“<\/p>\n\n\n\n

auf: PS: Anmerkungen zum Literaturbetrieb \/ Politisch Schreiben<\/em>: https:\/\/www.politischschreiben.net\/gerda-2\/<\/a><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

GERDA Zdravo E, Nisam mogla ranije da ti odgovorim. Pokvario mi se hard disk na laptopu. Ponijela sam ga da se popravi i sama ga ponovo ugradila. To mi je oduzelo vremena. Lijepo. Ja \u0107u te onda pokupiti idu\u0107eg utorka … Weiterlesen →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":4985,"featured_media":0,"parent":235,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"full-width-page.php","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/528"}],"collection":[{"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4985"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=528"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/528\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":984,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/528\/revisions\/984"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/235"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=528"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}