{"id":543,"date":"2021-12-20T18:49:25","date_gmt":"2021-12-20T17:49:25","guid":{"rendered":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/?page_id=543"},"modified":"2022-01-10T11:17:35","modified_gmt":"2022-01-10T10:17:35","slug":"radostina-patulova","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/prijevodi\/radostina-patulova\/","title":{"rendered":"Radostina Patulova"},"content":{"rendered":"\n<p><strong><strong>RE\u010cNIK NEPREVODIVIH RE\u010cI<\/strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p><strong><strong>\u041e\u043f\u044a\u0440\u043d\u0438\u0447\u0430\u0432<\/strong>*<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p>Svi su voleli Tanju, da, obo\u017eavali smo je. I tada je to bilo neverovatno, jer nas je u ku\u0107i ina\u010de malo \u0161ta povezivalo. Prijatelji\/ce moje bra\u0107e i sestara bili su mi tada ba\u0161 glupi. Pri\u010dali su o glupostima, umesto da se igraju sa mnom, a kao mezim\u010de uzimala sam im to za zlo. Dugo sam \u017eivela u nepokolebljivom uverenju da su ne samo ro\u0111aci, naro\u010dito bra\u0107a i sestre, nego i ve\u0107ina drugih ljudi stvoreni da me u\u010de zabavnim igrama. Bilo je bez veze ve\u0107 to \u0161to su svi bili dosta stariji od mene, ali do god su pri\u010dali uzbudljive pri\u010de, vodili me u bioskop ili na \u017eurke, pa\u017eljivo me slu\u0161ali ili umeli dobro da ispune vreme, bila sam velikodu\u0161na i ignorisala sam tu \u010dinjenicu.<\/p>\n\n\n\n<p>\u010cove\u010danstvo je o\u010digledno bilo obave\u0161teno o tome kako stvari stoje i tako smo sre\u0107no \u017eiveli zajedno.<\/p>\n\n\n\n<p>A onda, bez ikakvog upozorenja ili prelaza, na\u0161la sam se u nepoznatoj i veoma neprijatnoj ulozi male, potencijalno nesnosne sestre. Kakva nepravda, do ju\u010de su to bili moji ortaci. Pre bih crkla nego da odam ko je ve\u0107 probao prvu cigaretu, ko se s kim smuvao ili ko be\u017ei iz \u0161kole. Iako sam sve to znala iz prve ruke, uvek sam bila u centru zbivanja. \u010cvrsto sam verovala da me\u0111u nama postoji nepokolebljivo poverenje i privr\u017eenost, ali deo zajedni\u010dke stvarnosti po\u010deo je primetno da se raspada, da nestaje i da mi izmi\u010de. Sada bi \u0161u\u0161kanje, \u0161aputanje i tra\u010danje naglo utihnulo kad bih u\u0161la u prostoriju. Obra\u0107ali bi mi se tim visokim glasom, koji se smatra ljubaznim a \u010dija neprirodna piskavost mi je \u0161i\u0161tala u u\u0161ima. Intonacija se tako naglo menjala da sam ponekad ve\u0107 na vratima zastajala.<\/p>\n\n\n\n<p>Prijatelji\/ce moje bra\u0107e i sestara postali su mi stra\u0161no nezanimljivi\/e. Nisam htela ni da znam kako se s takvima mo\u017ee po ceo dan. U nekom trenutku po\u010dela sam da se raspitujem kod roditelja \u0161ta misle o tome da mi rode brata ili sestru i kada mi je izgledalo da porodi\u010dni \u017eivot ne obe\u0107ava ni\u0161ta uzbudljivo, preusmerila sam svoja interesovanja na \u0161kolu. Mora da je Tanja negde u tom periodu do\u0161la kod nas.<\/p>\n\n\n\n<p>Meni se \u010dini da nisam imala vi\u0161e od \u0161est godina kad se Tanja pojavila, sve uspomene s njom deluju mi tako detinjasto. Ali kad izra\u010dunam, shvatam da sam imala najmanje deset godina.<\/p>\n\n\n\n<p>U se\u0107anju \u0441\u0435 <strong>\u0431\u0443\u0442\u0430\u0442<\/strong> se sudaraju, kao na \u0161kolskom dvori\u0161tu, nikada ufotkane slike, sa\u010duvane u optici analogne Lajke, pomalo crvenkaste. Kako se\u0107anja mogu da se pona\u0161aju kao da su razvijena u foto-studiju!<\/p>\n\n\n\n<p>Vidim kau\u010d na razvla\u010denje u dnevnoj sobi, ram od svetlog drveta, sebe kako bolesna le\u017eim na njemu okru\u017eena omiljenim igra\u010dkama, na ivici sedi Tanja&#8230;<\/p>\n\n\n\n<p>I ve\u0107 mi se nema\u010dki jezik kao avet mota po glavi, jer u mom maternjem jeziku re\u010d za <em>igra\u010dku<\/em> postoji i u jednini i u mno\u017eini. U pitanju je ne\u017ena, razigrana re\u010d, koja se sme\u0161no rimuje. <em>Spielzeug<\/em> na nema\u010dkom zvu\u010di druga\u010dije i nekako sumnjivo, kao da je jednina. Kako \u0107u, pa ne mogu u svoja se\u0107anja iz detinjstva da ubacim stru\u010dni izraz <em>Spielwaren<\/em>. Ne, to prepu\u0161tam prodavnicama igra\u010daka. <em>Spielsachen<\/em>?<a href=\"#_ftn1\">[1]<\/a> To bi bio kompromis. Ali truli. Jer, nisu to bile stvari, to su bili moji prijatelji.<\/p>\n\n\n\n<p>Treba li sad da vr\u0161ljam po se\u0107anju, pa da na kau\u010d stavim samo jednu igra\u010dku? Ne, ni to ne mo\u017ee, kad sam bila bolesna, sve su mi trebale. A ako je samo jedna igra\u010dka, kako onda da pri\u010dam o Tanji&#8230; Ta re\u010d mi ne da mira. Tra\u017ee\u0107i spas otvaram re\u010dnik i evo ga \u2013 <em>das Spielzeug<\/em> ne ozna\u010dava samo predmet za igru namenjen deci, ve\u0107 i mno\u0161tvo igra\u010daka. Glasno i duboko izdi\u0161em i zatvaram tab. Ali prekasno je, kraji\u010dkom oka videla sam je, tabelu s gramatikom u kojoj pored <em>das Spielzeug<\/em> stoji i mno\u017eina \u2013 <em>die Spielzeuge<\/em>. Kako sad to? Jer, ako jednina ozna\u010dava mno\u0161tvo, nije potrebna mno\u017eina, a ako se koristi mno\u017eina, onda jednina ne mora da ozna\u010dava mno\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n<p>Tanja, jesi li jo\u0161 tu? Glava po\u010dinje da mi se pu\u0161i, se\u0107anje samo \u0161to nije oti\u0161lo, a onda iska\u010de zeleno, nasmejano \u017eap\u010de iz mog detinjstva. Kako je u ruskim bajkama uvek bila \u017eenka, a u Grimovim uvek mu\u017ejak, moje \u017eap\u010de je bez problema po potrebi menjalo pol. Evo ga \u2013 s pli\u0161ano-krznenim telom koje me je pomirilo sa svim krasta\u010dama sveta, bezimeno, uvek u stabilnom \u010du\u010dnju, neuni\u0161tivo i dobro raspolo\u017eeno. I \u2013 da, davno zaboravljeno! Nije ovo nikakav jeftin trik, na tren se otvaraju avetinjski lavirinti se\u0107anja u kojima odjednom postoji ne\u0161to o \u010demu vi\u0161e ni\u0161ta nismo znali, \u0161to nam nije nedostajalo, ali sada, sada se pitamo kako je uop\u0161te moglo da se izgubi, da se zaboravi.<\/p>\n\n\n\n<p>Pli\u0161ano \u017eap\u010de iz mog detinjstva pobeglo je i ponovo je pored mene, da me \u0161titi, jer se\u0107anja \u2013 zaboravljena, pozajmljena ili izmi\u0161ljena \u2013 bodljikavi su stvorovi.<\/p>\n\n\n\n<p>* Pridev, \u010desto u upotrebi. Tvrdoglav, svojeglav, \u043e\u043f\u0430\u043a, \u0441\u0432\u043e\u0435\u043d\u0440\u0430\u0432\u0435\u043d<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right\"><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\" \/>\n\n\n\n<p><a href=\"#_ftnref1\">[1]<\/a> die Sache, -n \u2013 stvar (prim. prev.)<\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right\">Prevele Biljana Kova\u010d, Milana Mili\u0107, Iva Simurdi\u0107<\/p>\n\n\n\n<p>Original: Radostina Patulova: &#8222;W\u00f6rterbuch der un\u00fcbersetzbaren W\u00f6rter&#8220;<\/p>\n\n\n\n<p>auf: <em>PS: Anmerkungen zum Literaturbetrieb \/ Politisch Schreiben<\/em>: <a rel=\"noreferrer noopener\" href=\"https:\/\/www.politischschreiben.net\/worterbuch-der-unubersetzbaren-worter\/\" target=\"_blank\">https:\/\/www.politischschreiben.net\/worterbuch-der-unubersetzbaren-worter\/<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>RE\u010cNIK NEPREVODIVIH RE\u010cI \u041e\u043f\u044a\u0440\u043d\u0438\u0447\u0430\u0432* Svi su voleli Tanju, da, obo\u017eavali smo je. I tada je to bilo neverovatno, jer nas je u ku\u0107i ina\u010de malo \u0161ta povezivalo. Prijatelji\/ce moje bra\u0107e i sestara bili su mi tada ba\u0161 glupi. Pri\u010dali su &hellip; <a href=\"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/prijevodi\/radostina-patulova\/\">Weiterlesen <span class=\"meta-nav\">&rarr;<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":4985,"featured_media":0,"parent":235,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"full-width-page.php","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/543"}],"collection":[{"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4985"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=543"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/543\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":981,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/543\/revisions\/981"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/235"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/blogs.urz.uni-halle.de\/krisenszenarien\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=543"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}